Šetajući Perivojem Vila dobre vode naišla je na jednu sasvim neobičnu pojavu. Do sad ju nije viđala i zato ju je tako posebno i zaintrigirala. Prišuljala se na vršcima prstiju dok je polagani vjetrić šuštao kroz krošnje grana. Putić prema vrhu Jelkinog brijega bio je posut ružama i osvjetljen malim lučicama. Kome li je to ostavljen trag da ga prati? – pitala se Vila….Što se više približavala, svjetlost je bila jača, toplija i sve je više bilo svijeća raznih veličina. Radoznalost je bila jača od nje i popela se skroz do vrha brijega kako bi vidjela što se tamo događa. Dočekao ju je najljepši prizor koji je u skorije vrijeme vidjela. Naime, hrabri mladić visokoga stasa, junački je kleknuo i zaprosio svoju voljenu. Crnokosa djevojka, posebnoga sjaja u očima i najšireg osmjeha na licu, rekla je zauvijek DA! svome odabraniku. O kako li je samo Vila dobre vode bila sretna viđenim! Odlučila je da im se neće javljati i kvariti im trenutak. Laganim korakom se spustila niz brijeg i odlučila svom starješini Perivoju ispričati ovu priču.
Čestitamo budućim mladencima i želimo da im na zajedničkom putu zauvijek cvjetaju ruže i da ih prati svjetlost i toplina ljubavi te da u što skorije vrijeme pod krošnjama Perivoja šetaju plod svoje ljubavi.
