Novi život kroz arhitekturu: transformacija Vile Zinke u Interpretacijski centar Vila dobre vode

U reprezentativnoj Ulici Marije Terezije u Lipiku, među nizom povijesnih vila koje oblikuju identitet ovog lječilišnog grada, smješten je projekt koji na iznimno suptilan način spaja arhitektonsku obnovu i suvremenu interpretaciju. Riječ je o obnovi nekadašnje Vile Zinke, građevine koja je desetljećima stajala izvan funkcije, a danas djeluje kao novi kulturni i prostorni fokus Lipika.

_{Tekst: Gabriela Sliško}

Ulaz u Interpretacijski centar termalne baštine Lipika, foto: Foto Imago

Svečanim otvorenjem 25. travnja 2025. godine projekt je i formalno zaokružen, čime je Lipik dobio suvremeni interpretacijski centar posvećen vlastitoj termalnoj i kulturnoj baštini. Time je dovršen i širi projekt Terme Lipik, najveće ulaganje u revitalizaciju kulturne baštine na području Požeško-slavonske županije, ukupne vrijednosti 11,5 milijuna eura. Obnova nije obuhvatila samo ovu vilu, već i Narodne kupke te perivoj, stvarajući koherentnu cjelinu koja ponovno uspostavlja povijesnu sliku grada kao lječilišne destinacije europskog značaja.

Povijesni kontekst i urbani okvir

Već sam smještaj građevine jasno govori o njezinoj važnosti. Ulica Marije Terezije, poznata i kao „Ulica vila“, oblikovana je nizom manjih rezidencijalnih objekata iz razdoblja kasnog historicizma, smještenih uz kompleks Toplica Lipik. Vila Zinke nastala je upravo u tom kontekstu, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kao dio urbanog sklopa koji je pratio razvoj Lipika kao elitnog lječilišta. Parcela pravilnog pravokutnog oblika, s jasno definiranim predvrtom i nekadašnjim perivojnim stražnjim dijelom, tipična je za takvu tipologiju gradnje, gdje arhitektura i krajobraz djeluju kao jedinstvena cjelina.

Međutim, sudbina zgrade tijekom Domovinskog rata bila je izrazito nepovoljna. Teška oštećenja dovela su do gubitka funkcije, a dugotrajno razdoblje zapuštenosti gotovo je izbrisalo njezinu prisutnost u aktivnom životu grada. Upravo zbog toga obnova nije predstavljala samo tehnički zahvat, već i svojevrsnu rekonstrukciju kolektivne memorije.

U 19. stoljeću u Vili Zinke živjela je liječnička obitelj Breitwieser, izvor: Interpretacijski centar termalne baštine Lipika

Arhitektonski pristup: između rekonstrukcije i suvremenosti

Arhitektonski pristup obnovi može se opisati kao pažljivo balansiranje između rekonstrukcije i reinterpretacije. Vanjski identitet građevine obnovljen je s jasnom namjerom vraćanja izvorne slike – pročelje sa štukaturama, proporcije i volumen rekonstruirani su u skladu s povijesnim izgledom, čime je očuvan kontinuitet ulične vizure. Istovremeno, unutrašnjost je oblikovana kao suvremeni, otvoreni prostor, prilagođen novoj funkciji interpretacijskog centra u kojem su sačuvane izvorne stepenice i unutarnja ograda objekta.

Takav pristup potvrđuje i ravnateljica centra Daria Adžijević, naglašavajući kako cilj nije bio izgraditi novu zgradu, već obnoviti duh stare vile uz uvođenje suvremenih sadržaja. Upravo taj dualitet – između autentičnosti i suvremenosti – postaje ključna kvaliteta projekta. Stražnji dio građevine diskretno je proširen, a novi volumen izveden je na način koji jasno razlikuje staro i novo, bez narušavanja osnovne kompozicije.

Stražnji dio Centra, foto: Foto Imago

Ulaskom u prizemlje osjeća se promjena atmosfere koja nadilazi klasičnu funkcionalnu organizaciju. Prostor nije zamišljen kao neutralni ulaz u izložbeni sadržaj, već kao uvod u temu. Ulazni hall, s informacijskim pultom i suvenirnicom, djeluje kao prijelaz između vanjskog svijeta i unutarnjeg narativa. Već u toj početnoj zoni jasno je da se ne radi o klasičnom muzeju, već o prostoru koji pokušava angažirati posjetitelja na razini doživljaja.

Glavni prostorni naglasak prizemlja čini multimedijalna instalacija – projekcijska tuba „Snaga vode“. Njezin položaj i dimenzija osiguravaju da je gotovo nemoguće ignorirati ju, čime preuzima ulogu svojevrsnog orijentira unutar prostora. Ona nije samo vizualni element, već i konceptualni uvod u temu vode kao osnovnog identitetskog sloja Lipika.

Projekcijska tuba „Snaga vode“, foto: Foto Imago

Takav pristup nije slučajan. Ideja centra, kako ističe ravnateljica, bila je stvoriti iskustvo, a ne izložiti eksponate u klasičnom smislu. Posjetitelj bi već pri ulasku trebao osjetiti da ulazi u „svijet vode“, element koji je oblikovao grad kroz stoljeća. U tom smislu, arhitektura i postav djeluju zajedno, brišući granicu između prostora i sadržaja.

Informacijski pult Centra, foto: Foto Imago

Daljnje kretanje kroz zgradu razvija tu ideju kroz vertikalnu organizaciju. Podrumska etaža koristi svoju zatvorenost i smanjenu količinu prirodnog svjetla za stvaranje intenzivnog ambijentalnog doživljaja. Postav „Svijet u kapljici vode“ ovdje se oslanja na multimedijalne instalacije koje tematiziraju kruženje vode u prirodi, njezinu strukturu i značenje. Tehnički zahtjevan video zid, koji se proteže kroz više etaža, jedan je od najupečatljivijih elemenata, upravo zato što uspijeva kompleksne prirodne procese prevesti u vizualno razumljiv i prostorno dojmljiv prikaz. Osim toga, u podrumu se posjetitelji mogu udobno smjestiti u vreću za sjedenje i na digitalnom prikazu mirno promatrati sporo kretanje vode te njezino širenje iz jakog mlaza u pojedinačne kapljice. U tom dijelu Centra, posjetitelji su pozvani da zastanu na minutu i razmisle o životu i njegovoj vrijednosti.

Podrumska etaža Centra, foto: Foto Imago

Na prvom katu narativ se mijenja i prelazi iz prirodnog u povijesni sloj. Postav „Zlatno doba Lipika“ rekonstruira razdoblje kada je grad bio važno europsko lječilište. Otvoreni tlocrt omogućuje slobodno kretanje, a scenografski elementi stvaraju atmosferu koja nadilazi klasičnu izložbu. Posebno se ističe rekonstrukcija natkrivenog šetališta Wandelbahn, koja posjetitelju omogućuje gotovo fizički kontakt s prošlošću. Upravo u takvim trenucima postaje jasno koliko je projekt usmjeren na iskustvo, a ne samo na informaciju. To potvrđuju i dva odvojena prostora. U jednom posjetitelji mogu sjesti u stari vlak i doživjeti vožnju kroz Lipik, dok u drugom mogu iskusiti jahanje lipicanaca. Također, na istom katu napravljeno je mjesto gdje se posjetitelji mogu fotografirati u odjeći i stilu zlatnog doba Lipika te zaplesati uz vođene korake prikazane pomoću suvremene tehnologije.

Reinterpretacija vožnje vlakom, foto: Foto Imago

Rekonstrukcija natkrivenog šetališta Wandelbahn, foto: Emajstor

Najviša etaža, oslobođena stalnog postava, donosi fleksibilnost i otvorenost prema budućim sadržajima. Kao višenamjenski prostor, omogućuje organizaciju izložbi, predavanja i događanja, čime se zgradi daje dodatna dinamika. Time Vila dobre vode prestaje biti statičan muzej i postaje aktivan kulturni prostor.

Drugi kat Centra, foto: Foto Imago

Prostor prilagođen svim generacijama

Iako je interpretacijski centar snažno usmjeren na arhitektonsku i sadržajnu slojevitost, njegova vrijednost očituje se i u načinu na koji komunicira s različitim skupinama korisnika. Prostor nije oblikovan isključivo kao edukativni ili muzejski okvir, već kao mjesto boravka i interakcije.

Na samom ulazu u prvi kat posjetitelje dočekuje hologram Vile dobre vode, element koji kroz igru uvodi u temu vode. Kroz interaktivni kviz posjetitelji istražuju razinu vode u ljudskom tijelu te utjecaj termalne vode na pojedine organe, čime se znanstveni sadržaj prenosi na pristupačan i angažirajući način. Iako je sadržaj posebno zanimljiv mlađim posjetiteljima, jednako uspješno zadržava pažnju i odraslih, upravo zbog svoje jednostavne, ali promišljene interpretacije.

Stražnji dio Centra – park i fontana, foto: Foto Imago

Dodatna dimenzija centra ostvarena je u vanjskom prostoru. U stražnjem dijelu parcele, uz ugostiteljski sadržaj, formiran je prostor za boravak koji uključuje dječji park i fontane. Time se interpretacijski centar širi izvan zatvorenog volumena zgrade i postaje mjesto zadržavanja, susreta i svakodnevnog korištenja, a ne samo kratkotrajnog obilaska.

Caffe bar u Centru, foto: Foto Imago

Interdisciplinarni projekt i složenost realizacije

Jedan od najdelikatnijih aspekata projekta bila je integracija suvremenih tehnologija u povijesni okvir. Umjesto naglašavanja tehnologije kao dominantnog elementa, primijenjen je pristup „nevidljive integracije“. Multimedija, interaktivni sadržaji i projekcije prisutni su u gotovo svim dijelovima zgrade, ali su pažljivo uklopljeni tako da ne narušavaju arhitektonski ambijent. Scenografija prati priču, a ne dominira prostorom, čime se postiže sklad između starog i novog.

Realizacija takvog koncepta zahtijevala je intenzivnu suradnju različitih struka – od arhitekata i inženjera, preko konzervatora i muzeologa, do dizajnera, scenografa i IT stručnjaka. Upravo ta interdisciplinarnost omogućila je stvaranje prostora koji funkcionira istovremeno kao arhitektonsko djelo i interpretacijski medij.

Etaže Centra, foto: Foto Imago

Vila dobre vode kao živi prostor

Danas Vila dobre vode ima značajnu ulogu u redefiniranju identiteta Lipika. Kao dio projekta Terme Lipik, ona ne djeluje izolirano, već kao dio šire cjeline koja ponovno afirmira grad kao destinaciju zdravstvenog i kulturnog turizma. Njezina funkcija nadilazi okvir interpretacijskog centra – ona postaje mjesto susreta, edukacije i boravka.

Vrijednost projekta prepoznata je i izvan lokalnog konteksta, što potvrđuje i posebno priznanje „Suncokret ruralnog turizma“. Takvo priznanje ne odnosi se samo na kvalitetu sadržaja, već i na način na koji je arhitektura korištena kao alat za interpretaciju i revitalizaciju prostora.

Realizacija projekta Vile dobre vode rezultat je suradnje brojnih stručnjaka i tvrtki, pri čemu je arhitektonsko rješenje razvijano kroz rad više projektantskih ureda. Autorski tim predvodili su Stjepan Lončarić iz ureda Lončarić-Planić d.o.o. i Ivica Leder iz Arhitektura Leder d.o.o., dok je muzeološki i interpretacijski koncept razvijan u suradnji s Draganom Lucijom Ratković Aydemir (Muze d.o.o.) te timom Kocka 26 iz Šibenika, koji su oblikovali sadržaj i narativ prostora. Poseban doprinos suvremenom doživljaju dali su i multimedijski elementi, razvijeni u suradnji sa Zlatkom Jelačićem i tvrtkom Smart AudioVisual d.o.o., čime je interpretacija vode dodatno naglašena kroz tehnologiju.

Izvođenje radova povjereno je tvrtkama HM PATRIA d.o.o., Presoflex gradnja d.o.o. i Reliance d.o.o., koje su zajednički realizirale zahtjevnu konstrukcijsku obnovu i dogradnju objekta. S obzirom na složenost projekta, nadzor je imao ključnu ulogu – projektantski nadzor vodio je Ivica Leder, dok su stručni nadzor provodile tvrtke SB INVEST d.o.o. i IVNE GRAĐEVINA d.o.o. Poseban segment predstavljao je nadzor opremanja i implementacije sadržaja, koji je koordiniran kroz suradnju s Jelenom Devčić iz tvrtke Ivictus consulting d.o.o., čime je osigurana usklađenost između arhitektonskog prostora i interpretacijskog postava.

Prvi kat Centra, foto: Foto Imago

U konačnici, Vila dobre vode pokazuje kako se obnova kulturne baštine može promatrati kao aktivan proces stvaranja novih značenja. Povijesna vila više nije samo podsjetnik na prošlost, već prostor u kojem se ona reinterpretira i prenosi novim generacijama. Upravo u toj sposobnosti povezivanja vremena i iskustava leži njezina najveća vrijednost.

Tehnički podaci

Autor: eMajstor.hr